NP "Kornati" obiluje posebnostima i ljepotama, kako po svojoj prirodnoj, tako i po svojoj kulturnoj baštini. Što preporučiti posjetitelju da vidi u NP "Kornati"?

Navest ćemo samo neke, uglavnom najčešće posjećivane vrijednosti. Naglašavamo da to nije sve što Kornati nude. Ostale vrijednosti otkrijte sami - bilo da su one u parku, ili u Vama samima.

Skrećemo pozornost da je kopneni dio parka u potpunosti u privatnom vlasništvu. Stoga vas molimo da se na tom području ponašate kao posebno dobar i pažljiv gost!

"KRUNE"
Neka od geoloških zbivanja u prošlosti ovih terena, markantno se oslikavaju u poznatim kornatskim "krunama". Okomite litice kornatskih otoka okrenute prema otvorenom moru, najpopularniji su fenomen ovog parka. "Krune" predstavljaju plohu velikog tektonskog rasjeda koji se proteze od Istre i završava negdje u srednjoj Dalmaciji (možda i južnije), a prouzročilo ga je globalno kretanje Afrike na sjever i njeno "zabijanje" u Europu.

Najduža "kruna" iznad nivoa mora nalazi se na otoku Mana (1350 m), a najviša na otoku Klobučar (82 m). "Krune" se, naravno, protezu i pod morem. Najdublja "kruna" se nalazi na otoku Piškera (preko 90 m).

Na "krunama" svoj su dom nasli neki "hrabri" organizmi: sivi soko, morski vranac, čiopa, biljna zajednica dubrovačke zečine itd.

Penjanje po "krunama" nije dopušteno!

MAGAZINOVA SKRILA NA OTOKU KORNATU
Magazinova skrila je posebna vrsta klizišta, gdje je "paket" vapnenaca kliznuo po svojoj - litoloski istovrsnoj - podlozi. Uzrok ovoj pojavi najvjerojatnije lezi u potresu. Teško je reći kada se taj potres dogodio, koliko je bio jak i gdje mu je bio epicentar. Postoje brojne špekulacije s tim u svezi, ali konkretnih dokaza o vremenu i uvjetima nastanka skrile jos uvijek nema.

Za doći do Magazinove skrile, morat ćete "zagaziti" u privatni posjed. Stoga vas molimo da budete posebno pažljivi i obzirni prema vlasnicima posjeda na način da im niti na koji način ne ugrožavate posjed (preskakanje i/ili rušenje mukotrpno sagrađenih suhozida, branje plodova, uznemiravanje ovaca itd.)

Kao polaznu točku za odlazak na Magazinovu skrilu preporučamo Kravjačicu, Strižnju ili Vruje na otoku Kornatu.

VIDIKOVCI (Metlina, Otocevac, Opat, Vrujsko, Litnji vrh, Ravni Zakan, ...)
Izdvojiti neki vidikovac (kornatski vrh) i reći da je on bolji od drugih, nije moguće. Svaki će vam donijeti posebnu radost i uzbuđenje.

Metlina na otoku Kornatu je najviši i najimpresivniji vrh u NP "Kornati" (237 m), ali je do njega najteže doći. Vrh Opata (na JI dijelu otoka Kornata), kao i Litnji vrh na Veloj Smokici, pruža prekrasan pogled i na Murtersko more prema sjeveroistoku i na dio NP "Kornati" s druge strane. Otočevac na otoku Piškera omogućava pogled gotovo na cijelo područje NP "Kornati". Vrh Levrnake je jednostavan za doći na njega i isplativ za uživati u njemu.

Ponovno napominjemo da je kopneni dio parka u potpunosti u privatnom vlasništvu, te vas molimo da se, penjući se na kornatske vrhove, ponašate kao posebno pažljivi i obzirni gosti.

PODMORJE KORNATSKIH "KRUNA"
Ronilačko posjećivanje u NP "Kornati" dopušteno je samo organiziranim i odobrenim ronilačkim grupama. Stoga, ako namjeravate roniti u NP "Kornati" (što svakako preporučamo), obratite se jednom od ronilačkih centara koji imaju ugovor za obavljanje ove djelatnosti u NP "Kornati".

U području NP "Kornati" postoji sedam zona namijenjenih ronilačkom posjećivanju. Koju od tih zona posebno preporučiti, teško je reći. Svaka od njih sa sobom nosi posebna uzbuđenja i doživljaje. Prepustite ronilačkom centru da za vas odaberu lokaciju posjeta - nećete se razočarati.

ILIRSKE GRADINE
Prva potvrđena kolonizacija Kornatskog otočja bilježi se u vrijeme Ilira. Male četverokutne nastambe, pojedinačne ili u grupama (kao što su ispod Pedinke, iznad Željkovaca, Pod selo kod Trtuse i Grbe na Žutu), gradine (Scikat, Stražisce, Tureta, Grba) i gomile (tumulusi; gotovo na svim uzvišenjima na otoku Kornatu i Žutu), svjedoče o značajnoj naseljenosti otočja u pretpovijesno doba. Stočarstvo je bila glavna privredna djelatnost, ali je i ribarstvo igralo značajnu ulogu u ekonomiji tadašnjih stanovnika.

UTVRDA TURETA
Vrijeme Bizanta ostavilo je po mnogima najmarkantniju građevinu koju danas nalazimo u Kornatima: utvrdu Tureta na otoku Kornatu (graditeljstvo kasne antike i ranog srednjeg vijeka - vjerojatno iz 6. stoljeća). Za utvrdu se pretpostavlja da je imala vojnu namjenu sa svrhom osiguranja i kontrole plovidbe tada prilično nesigurnim Jadranskim morem.

RANOKRSCANSKA TROBRODA BAZILIKA I CRKVICA GOSPE OD TARCA
Vrlo zanimljivo zdanje iz doba Bizanta jest i starokršćanska trobroda bazilika koja se nalazi u podnožju utvrde Tureta, a kojoj je i danas vidljiv veći dio apside i dio nekadašnjih temelja. S obzirom na veličinu crkve (30 x 13 m), pretpostavlja se da je u to vrijeme na Kornatima boravio znatan broj stanovnika. U neposrednoj blizini crkve (u danasnjem toru za ovce), nalaze se tragovi temelja nekadašnje zgrade za koju se dvoji se da li se radilo o samostanu templara ili o benediktinskom samostanu. Zanimljivo je da se Kornat kroz cijeli Srednji vijek nazivao imenima kao što su Insulae Sanctae Mariae, Stomorin otok i slično, upravo po ovoj crkvi (crkva Svete Marije).

Iz srednjeg vijeka datiraju vrlo zanimljive kulturne građevine u području parka, među kojima je svakako najdojmljivija crkvica Gospe od Tarca. Skromna jednobroda sakralna građevina (tip ruralne kasnoromaničke crkve) sagrađena je na mjestu starokršćanske bazilike i izgrađena najvjerojatnije od ostataka te starije crkve. Vrijeme gradnje Gospe od Tarca nije sasvim jasno, pa tako postoje pretpostavke da se radi o 12./13. stoljeću, 14., odnosno 15./16. stoljeću. U ovoj crkvici i danas se održavaju mise (svake prve nedjelje u srpnju) čije je značenje preraslo isključivo religiozne okvire i postalo dio turističke atrakcije ovog prostora.

SOLANA U LAVSI
Iz srednjeg vijeka datiraju i ostaci skladišta za sol i potopljeni ostaci solane u uvali Lavsa (vjerojatno druga polovica 14. stoljeća).

MLETACKI KASTEL, PISKERA, CRKVICA NA PISKERI
Na otočiću Vela Panitula početkom 16. stoljeca izgrađen je mletački kaštel koji je prije svega služio kao mjesto za ubiranje poreza na ribu od kornatskih ribara. Mletačka vlast je naime, 1532. godine naredila kornatskim ribarima da sav svoj ulov dovoze na otočić Vela Panitula radi ubiranja poreza. U neposrednom susjedstvu mletačkog kaštela, na otoku Piskera (Jadra) ribari su podigli naselje s 36 kućica i magazina, osam mulica i pokretnim mostom između Vele Panitule i Piškere, što je za to vrijeme i s obzirom na prostor bilo prilično veliko. U sklopu naselja izgrađena je i jednobroda crkvica s gotičkim konstrukcijskim elementima, posvećena 1560. godine. U naselju su ribari boravili samo u vrijeme ljetnog "mraka" (najpovoljnije vrijeme za lov plave ribe - kada na nebu nema mjeseca). Po svemu sudeći, padom Mletacke Republike krajem 18. stoljeca, kaštel i cijelo naselje Piškera naglo su se ugasili. Zanimljivo je da se danas gotovo i ne vide tragovi ondašnjeg ribarskog naselja, dok se kaštel sveo samo na ostatke ostataka. Crkvica je s druge strane obnovljena, te je i danas u funkciji.

STANOVI, PORTI I SUHOZIDI
Od dolaska novih kolona (Murteruni, Betinjani i Zaglavci u 17. stoljeću) pa sve do kraja 19. stoljeća, prilike u Kornatima gotovo da se i nisu mijenjale. Dokumenti o životu na kornatskom kopnu vrlo su oskudni. U to vrijeme izgrađene su prve težačke i pastirske nastambe (stanovi) - mali ruralni kompleksi smješteni uz rubove polja u Kornatima. U katastarskim mapama iz 1824.-30. upisano je 187 kolona s domicilnim naseljem Murter. Ti upisi se odnose uglavnom na unutrašnjost otocja (nisu uz more). Međutim, značajno je istaknuti da se već 1682. godine u dokumentima prvi put spominje kako Murterini, stanovnici otoka Pašmana i susjednog kopna prave "smetnje" saljskim ribarima. Od tada, sukobi oko prava ribolova u Kornatima sve više su se pojačavali.

Krajem 19. stoljeća, zadarska vlastela kao dotadašnji vlasnici kornatskog kopna - zbog nove agrarne politike u Dalmaciji - nije više bila u stanju plaćati poreze i namete, pa su sve Kornatske otoke prodali. Godine 1885. Murterini su kupili otok Žut, a 1896. zajedno s Betinjanima i Zaglavcima i otok Kornat sa svim pripadajućim otocima. Stanovnici otoka Murtera tako su postali vlasnici preko 90 % kornatskog kopna. Saljani su i dalje vodili brigu isključivo o moru s obzirom na tradicionalno i pisano pravo na ribolov koju su imali kroz čitavu povijest otocja.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća gospodarstvo i život u Kornatima dobili su novi značaj. To je vrijeme najjačih agrarnih aktivnosti. Do tada gotovo isključivo pašnjački krajolik, doživio je najveću transformaciju u smislu povećanja obradivih površina (broj krčevina i ograda u to se vrijeme udeseterostručio). U isto vrijeme iznikao je i složeni mozaik suhozidnih ograda, danas jednih od najzanimljivijih kulturnih atrakcija u području parka. Život se polako iz unutrašnjosti kornatskog kopna selio na obalu. Porti, naselja u maritimno pogodnijim uvalama, dobili su svoj puni značaj tek u 20. stoljeću.