Povijest zaštite Nacionalnog parka Kornati

Sve poznatija vrijednost i ljepota Kornatskog arhipelaga rezultirali su šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća znatno intenziviranje turističkog posjećivanja ovog prostora. Istodobno, kod lokalnog stanovništva (prvenstveno Murterina kao pretežitih vlasnika nekretnina u Kornatima) rađala se svijest o opasnostima i - za Kornate - štetnim posljedicama koje sa sobom donosi masovni turizam koji je u to vrijeme dominirao u turističkoj ponudi Hrvatske.

Prve konkretne zamisli o zastiti Kornatskog otočja datiraju iz 1964. godine, a 1967. godine tadašnje Izvršno vijeće Sabora Hrvatske donijelo je odluku o proglašenju Kornatskog otočja (sva četiri otočna niza) i jugoistočnog dijela Dugog Otoka sa zaljevom Telašćica rezervatom prirodnih predjela (u to vrijeme jedan od najblažih oblika zaštite dijela prirode) ("Narodne novine", br. 31/67). Godine 1976. načinjen je elaborat u smislu prijedloga za raspravu Prostornog plana područja posebne namjene, odnosno prijedlog za proglašenje dijela Kornatskog otočja i jugoistočnog dijela Dugog Otoka nacionalnim parkom.

Godine 1980. Sabor Republike Hrvatske proglasio je Zakon o Nacionalnom parku "Kornati" ("N.N.", br. 31/80) koji je obuhvatio tzv. Donje Kornate (Kornatski i Piskerski otočni niz) i jugoistočni dio Dugog Otoka sa zaljevom Telašćica. U granicama parka našlo se područje ukupne površine 26.200 hektara koje se protezalo na tadašnje dvije općine: Šibensku i Zadarsku. Godine 1981. osnovana je Uprava dijela Nacionalnog parka "Kornati" u tadašnjoj Općini Šibenik, a godine 1982. osnovana je Uprava dijela Nacionalnog parka "Kornati" u tadašnjoj Općini Zadar. Već slijedeće godine između Skupštine Općine Šibenik i Skupštine Općine Zadar zaključen je Samoupravni sporazum o zajedničkom unapređenju, čuvanju i zaštiti Nacionalnog parka "Kornati". Godine 1985. nakon neuspjelog usuglašavanja stavova SO Šibenik i SO Zadar oko upravljanja područjem NP "Kornati", Skupština Zajednice Općina Split donijela je Odluku o osnivanju Radne organizacije Nacionalni park "Kornati" u osnivanju. Slijedeće godine okončan je likvidacijski postupak ranijih dviju Uprava dijela NP "Kornati".

Godine 1988., zbog divergentnog pristupa upravljanju parkom od strane tadašnjih dviju općina na čijem se teritoriju park nalazio, proglašen je Zakon o izmjenama Zakona o Nacionalnom parku "Kornati" ("N.N.", br. 14/88) kojim se sjeverozapadni dio dotadasnjeg NP "Kornati", do granica tadašnjih općina, izdvojio u Park prirode "Telascica", a jugoistočni - znatno veći - dio koji se nalazio u Općini Šibenik, zadržao je status i ime Nacionalni park "Kornati". Takav NP "Kornati" obuhvatio je 22.375 hektara površine i ukljućio je 91 otok, otočić i hrid.

Godine 1990. Sabor Republike Hrvatske donio je Odluku o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka "Kornati" ("N.N.", br. 2/90), a 1996. godine ravnatelj tadasnje Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine donio je Pravilnik o unutarnjem redu u Nacionalnom parku "Kornati" ("N.N.", br. 38/96).

Godine 1997. Sabor Republike Hrvatske proglasio je Zakon o izmjenama Zakona o Nacionalnom parku "Kornati" ("N.N.", br. 13/97) kojim je područje parka smanjeno na približno 21.800 hektara i u kojem se naslo ukupno 89 otoka, otocica i hridi. Ovaj zakon i danas je na snazi.