Prirodna baština
BIOLOGIJA

KOPNENA FLORA
Iako se flora Kornatskog otočcja proučava vec gotovo 200 godina, ona ipak još uvijek nije u potpunosti poznata. Najviše proučavana - vaskularna flora (papratnjače, golosjemenjače i kritosjemenjače) Kornatskog arhipelaga do sada je uključila 537 biljnih taksona, što čini oko 10% od ukupnog broja zabilježene vaskularne flore na području Hrvatske. Procjena je da u području Kornatskog otocja egzistira oko 700 - 800 biljnih svojti.

U vegetacijsko-fitogeografskom smislu, Kornati pripadaju eumediteranskoj vegetacijskoj zoni mediteransko-litoralnog pojasa mediteranske regije, a fitogeografski pripadaju istočnojadranskom sektoru jadranske provincije. U tom smislu osnovicu klimazonalne šumske vegetacije izgrađuje as. Myrto-Quercetum ilicis, vegetaciju stijenjača as. Phagnalo-Centaureetum ragusinae, a priobalnih grebenjača as. Plantagini-Limonietum cancellati. Veći otoci obrasli su pašnjačkim oblicima vegetacije koja je izrazito siromašna vrstama, jer su tijekom dugog povijesnog razdoblja šume sustavno paljene kako bi se dobile pasnjačke površine.

Kao značajnije biljne vrste ovog područja svakako treba spomenuti dubrovačku zečinu (Centaurea ragusina), bijelu supaljku (Corydalis acaulis), pustenasto devesilje (Seseli tomentosum), ilirsku peruniku (Iris illyrica), uskolisni slak (Convolvulus lineatus), drvenastu mljeciku (Euphorbia dendroides), vrste iz porodica kačunovica (Orchidaceae) itd.

Današnja vegetacija mogla bi se svrstati u dvadesetak biljnih zajednica od kojih su neke samo fragmentarno zastupljene. Među značajnijim zajednicama mogu se navesti:

hazmofitska vegetacija pukotina stijena - zajednica busine i dubrovacke zečine (Phagnalo-Centaureetum ragusinae), kao endemična zajednica vezana za vapnenačke stijene eumediteranskog vegetacijskog pojasa (podrucje strmaca) s karakteristicnom vrstom dubrovackom zečinom (Centaurea ragusina) kao ilirsko - jadranskim endemom;

halofilna vegetacija vapnenačkih obalnih grebena - zajednica uskolisnog trputca i mrizice (Plantagini-Limonietum cancellati) s karakteristicnim vrstama: uskolisni trputac (Plantago holosteum) i resetkasta mrizica (Limonium cancellatum);

sastojine drvenaste mljecike (Euphorbia dendroides) sa statusom rijetke vrste u Hrvatskoj;

šumska zajednica mirte i crnike (Myrto-Quercetum ilicis) sa svojim degradacijskim stadijima;

vegetacija kamenjarskih pašnjaka, kao najraširenija na kornatskom otočju s zajednicom kovilja i ljekovite kadulje s kostrikom (Stipo-salvietum officinalis brachypodietosum ramosi) - vezana za razmjerno jako degradirane vapnenačke kamenjare i zajednica vlasulje i smilice (Festuco koelerietum splendentis), vezana za površine koje su relativno manje degradirane od prethodne zajednice. Obje zajednice imaju izgled "pustih" kamenjara i nastale su kao krajnji stadij u procesu degradacije šumske vegetacije.

Kopnena vegetacija nedvojbeno je rezultat dugotrajnog (višemilenijskog) prisustva i aktivnosti čovjeka u ovim prostorima.

KOPNENA FAUNA
O fauni kornatskog otočja, nažalost, vrlo malo se zna. Niti jedna skupina kopnene faune nije sustavnije istrazivana, a publicirani radovi gotovo da i ne postoje. Na simpoziju o Nacionalnom parku "Kornati" održanom 1995. godine u Murteru, od cijelokupne faune otočja prikazan je jedan jedini prilog i to o kornjašima (Coleoptera). Čak i u tom radu oslikava se problem neistraženosti kopnene faune. Naime, u radu je navedeno kako je prema literaturnim podacima do danas u Kornatima zabilježeno 168 svojti kornjaša, sto je nedvojbeno nedovoljno s obzirom na činjenicu da tih 168 svojti cini tek 4,4% faune kornjaša za koju je utvrđeno da nastanjuje istocno-jadranske otoke.

Pojedini podaci o fauni otočja stari su gotovo stotinjak godina, dok se neki baziraju na usmenim priopženjima koje je teško provjeriti ili ih uzeti za ozbiljno. No, u posljednje vrijeme pokrenuli su se pojedini projekti u smislu istraživanja i inventarizacije otočne faune (sove, galebovi, morski vranci, vodozemci, gmazovi, kopneni puževi itd.).

Relativno siromaštvo faune na kopnu (i po broju vrsta i po broju jedinki), neprijeporno je rezultat oskudnog vegetacijskog pokrivača, odnosno prisustva i aktivnosti čovjeka u Kornatima.

MORSKA (BENTOSKA) FLORA
Bentoska flora Nacionalnog parka Kornati (do sada) broji 352 svojte, što cini oko 52% od ukupnog broja zabilježenih bentoskih svojti u Jadranu (682 svojte) i 3 vrste morskih cvjetnica. Brojem prevladavaju svojte iz odjeljka crvenih algi (Rhodophyta) s 225 svojti, zatim slijede svojte iz odjeljka smeđih algi (Phaeophyta) s 75 svojti i iz odjeljka zelenih algi (Chlorophyta) s 52 svojte. Ovaj odnos broja svojti između crvenih i smeđih algi (R/P kolicnik) pokazuje da bentoska flora ima umjereno subtropski značaj. Od flornih elemenata u istraženoj flori bentoskih algi, najbolje su zastupljeni atlantski elementi s 123 svojte, zatim mediteranski s 96 svojti, te kozmopolitski i subkozmopolitski elementi s 60 svojti. Do sada je određeno 13 jadranskih endema, što čini 3,6% od ukupno do sada određenih bentoskih algi u Kornatima.

Posebna pozornost posvećena je istraživanju posebno zaštićene zone podmorja oko otočića Purara, gdje je do sada određeno 228 svojti bentoskih alga, što čini oko 64% od ukupno do sada određenih bentoskih algi u nacionalnom parku.

Što se bioloških resursa NP "Kornati" tiče, moglo bi se sa dosta sigurnosti tvrditi da su biocenoze morskog dna, a naročito njihov florni dio, u daleko najboljem stanju.

MORSKA FAUNA
Više pozornosti istraživanju morske faune (posebice životnim zajednicama morskog dna i naseljima riba) posvećeno je tek u novije vrijeme. Prema dosadašnjim istraživanjima, utvrđeno je preko 850 svojti makro i meiofaune. U usporedbi s drugim područjima Jadrana i Sredozemlja, realna je pretpostavka da u akvatoriju Kornatskog otočja živi barem 2500 do 3000 svojti bentoske i pelagičke faune.

Kao primjeri poznavanja brojnosti nekih skupina morske faune, moguće je navesti:

koralji (Anthozoa) - Jadran 56 vrsta, Kornatsko otočje 22 vrste (39% od ukupnog broja u Jadranu),

mekusci (Mollusca) - Jadran 951 vrsta, Kornatsko otočje 177 vrsta (19% od ukupnog broja u Jadranu),

mnogocetinaši (Polychaeta) - Jadran 569 vrsta, Kornatsko otoče 127 vrsta (22% od ukupnog broja u Jadranu),

desetonožni raci (Crustacea-Decapoda) - Jadran 213 vrsta, Kornatsko otočje 55 vrsta (26% od ukupnog broja u Jadranu),

bodljikaši (Echinodermata) - Jadran 103 vrste, Kornatsko otočje 64 vrste (62% od ukupnog broja u Jadranu),

ribe (Pisces) - Jadran 410 vrsta, Kornatsko otočcje 160 vrsta (39% od ukupnog broja u Jadranu).

Za dosadašnja istraživanja morske faune Kornatskog arhipelaga moglo bi se reći da su rađena povremeno i neusklađeno. Ipak, prikupljen je relativno velik broj podataka koji, nažalost, nikada nisu objedinjeni i analizirani. Pelagički ekosustavi i bentoska mikro i meiofauna ostali su do danas gotovo nepoznati - osim krednjaka (Foraminifera) kojih je pretežito na strmcima vanjskih otoka utvrđeno oko 150 vrsta.

Nažalost, nedostaju bilo kakvi podaci za neke taksonomske skupine kao npr.: praživotinje (Protozoa) (osim krednjaka - Foraminifera), virnjaci (Turbellaria), oblici (Nematodes), vrpcari (Nemertina), neke redove rakova (Crustacea) itd.

Nedostaju također i podaci o tzv. "manjim" vrstama makrofaune, npr.: obrubnjaci (Hydrozoa), morski puževi (Gastropoda), plivaci-kožice (Decapoda-Natantia).

Isto tako nedostaju i podaci o brojnim vrstama morske faune značajne za pelagički sustav, npr.: planktonski zarnjaci (Cnidaria), rebrasi (Ctenophora), listonošcči (Phyllopoda), četinočeljusti (Chaethognatha), planktonski plastenjaci (Tunicata) i "ihtioplankton", zatim vrste značajne u specificnim stanistima bentoskog ekosustava kao što su fital i sedimentno dno npr.: obrubnjaci (Hydrozoa), oblici (Nematodes), dijelom mnogocetinasi (Polychaeta), ljuskari (Ostracoda), raci (Copepoda-Harpacticoida), rakušci (Amphipoda) i drugo.